Slušanje druge osobe dok razgovarate na mobilnom uređaju nikome nije ukusno. Situacija je posebno iritantna ako ta osoba, umjesto da normalno razgovara, počne vikati na telefon. Neki to smatraju nedostatkom obrazovanja; drugi, bezobrazni, pogotovo ako je suputnik. Poanta je u tome da, iako je ton glasa normalan i nije argument, situacija je uvijek neugodna.
Skupina istraživača sa Sveučilišta Cornell u New Yorku, otkrili ključ. Bez obzira jesmo li u uredu, autobusu, automobilu ili u kafeteriji, šutnja svjedoka razgovora na mobitelu stvara frustraciju. Koliko god pokušavali ne stavljati uho, ne možemo ne slušati. Razlog je, prema tim istraživačima, taj što imamo manje kontrole kada je riječ o promjeni fokusa pažnje kad smo svjedoci sredine razgovora (polurazgovora) nego kada je to dijalog.
Ovaj "polurazgovor" mnogo više odvlači pažnju i puno ga je teže riješiti se, kažu ovi istraživači sa Sveučilišta Cornell; to objašnjava zašto ljudi postaju toliko razdražljivi u tim situacijama. Kad slušamo cjelovit dijalog dvoje ljudi, skloni smo predvidjeti na što će druga strana odgovoriti. Međutim, u polurazgovoru, kada čujemo samo jednu od dvije strane, naš mozak mora biti temeljito iskorišten da bismo pokušali pogoditi što slijedi. Ta neizvjesnost plijeni našu pažnju.
Studija je upravo objavljena u znanstvenom časopisu Psychological Science , a proveo ju je tim psihologa, predvođeni Lauren Emberson i Michaelom Goldsteinom. U istraživanjima je sudjelovao 41 dobrovoljac koji je morao izvršavati razne zadatke koji su zahtijevali koncentraciju. Dok su ispitanici radili, neki su bili tretirani s unaprijed snimljenim zvukovima razgovornih dijaloga, a drugi s polurazgovorima. Rezultati su pokazali da je skupina koja je bila izložena samo polovici razgovora izvršila puno lošije zadatke koji su joj dodijeljeni od druge skupine.
Putem: Reuters
Fotografije: Ed Yourdon
Ostale vijesti o… Studijama
