Sadržaj:
Procesori mobilnih telefona razvijali su se tijekom godina. Trenutno imamo moćnije, energetski učinkovitije i puno manje procesore. Ključ ove stalne evolucije nanometara. Mnogima od nas ova riječ neće zvučati baš poznato. Ali široko je ono što nam je omogućilo da danas imamo gotovo mini računala na dlanu. Kažemo vam zašto su toliko važni i kakve implikacije ima arhitektura zasnovana na manjoj veličini nanometara.
Nanometri, procesori i tranzistori
Sami nanometri nisu ništa drugo do mjerna jedinica, točnije duljina. Ako pokušamo napraviti pretvorbu iz nanometra u metre, nalazimo smiješnu količinu, ali za najzanimljivije: nanometar je jednak milijarditom dijelu metra. Da bismo ga pojednostavili, nećemo moći vidjeti nešto izgrađeno u tim dimenzijama. Tu dolazi do njegove važnosti. Komponente procesora izgrađene su do te razmjere.
Procesor se sastoji od tranzistora, to su njegova osnovna procesna jedinica. Odgovorni su za to da se ponašaju pomalo i oponašaju njegova najjednostavnija stanja koja su 0 ili 1. Ovim može propustiti ili ne proći energiju. Pojednostavljujući ovo, možemo malo shvatiti kao žarulju koja može biti u dva stanja, isključena ili upaljena. Spajanjem nekoliko tranzistora možemo stvoriti logička vrata koja će moći izvoditi male i jednostavne operacije. No dodavanjem više logičkih ulaza povećava se broj operacija koje možete izvesti, kao i njihova složenost.
Odnos nanometara i procesora leži u tranzistorima. Kao što smo već rekli, ovo je vaša osnovna jedinica. Unutar procesora nalazimo tisuće ili milijune tranzistora. Iznos je varirao tijekom godina zbog napretka u smanjenju broja. Jasno je da to nije puki hir, nije namijenjeno samo smanjenju veličine procesora kako bi mogli stvarati manje ili tanje pametne telefone. Njegov glavni cilj je povećati broj tranzistora unutar procesora bez povećanja njegove veličine.
Prednost ovoga je jasna. Što je veći broj tranzistora, imat ćemo više logičkih ulaza sposobnih za izvršavanje složenijih operacija u kraćem vremenu. Rezultat toga je veća „snaga“ što se tiče obrade informacija. Uz to, uključivanjem većeg broja tranzistora dobivamo i povećanje energetske učinkovitosti. To je zato što tranzistori imaju manje prostora između sebe, pa je prolazak energije između njih mnogo učinkovitiji pa se smanjuju gubici. Jasan primjer za to je prijelaz iz Snapdragona 820 u 830 jer mijenja osnovnu arhitekturu s 14 na 10 nanometara sa svim prednostima koje to povlači za sobom. Poput smanjenja veličine za 36% i više unutarnjih komponenata. Sve to za korisnika znači da će imati mobitel čija će im snaga omogućiti premještanje bilo koje aplikacije ili igre bez zabrljavanja, plus potrošnja baterije će se smanjiti pa će autonomija biti veća.
Evolucija i budućnost procesora
U početku tranzistori unutar procesora nisu bili proizvedeni u nanometrima već u mikronima. Bili su manje učinkoviti procesori i mnogo manje moćni od trenutnih. U samo nekoliko godina postignut je ogroman napredak u smanjenju tranzistora. Od 2013. godine s vrhunskim modelom koji je Qualcomm Snapdragon 800 ugradio u 28 nanometara. Do 808. i 810., koji su smanjeni na 20 nanometara. Tada gotovo danas ulazimo s 820-821 ugrađenim u 14 nanometara i najnovijim od svih 835 ugrađenih u 10 nanometara. Evolucija se može vidjeti golim okom, smanjujući veličinu tranzistora kako bi stvorili snažnije i učinkovitije procesore.Danas smo na 10 nanometara, ali već postoji prognoza da ćemo se pomaknuti na 7. Jasno je da ćemo, nastavljajući napredovati na ovaj način, doći do fizičke barijere koja nam neće omogućiti daljnje smanjenje veličine tranzistora i morat ćemo inovirati inače.
