Sadržaj:
Imaju pristupačne cijene za svakoga. S lakoćom se kreću u svakodnevnoj upotrebi. Koristi se za slanje i primanje WhatsAppsa za fotografiranje, čitanje novina za gledanje videozapisa… razgovor o rasponu mobilnih ulaza (s Androidom), onima s cijenama nižim od 150 eura. Ali, istodobno, praktički svi početni mobiteli propadaju u istim stvarima. Motorola Moto E (2015) je ZTE Blade L2 je Huawei G620S je ovi Galaxy Core 2 jeSony Xperia M2 ili LG G2 Mini; nijedna nije pošteđena. S naše točke gledišta, kažemo vam tri stvari koje bi trebale biti poboljšane u mobitelima početne razine.
1. Veličina zaslona
Zašto su proizvođači godinama utvrđivali da početni pametni telefon mora imati, da ili da, mali zaslon? Čini se da se posljednjih mjeseci situacija mijenja, ali i danas nastavljamo svjedočiti lansiranju početnih mobitela sa zaslonima od oko 4,5 inča. Složit ćemo se da se ne moraju svi korisnici svidjeti velikom zaslonu (tome i služe phableti), ali ne bismo trebali prezirati korisnike nižeg ranga misleći da im je s malim zaslonom dovoljno.
Sav sadržaj bolje se troši na velikom zaslonu (videozapisi, novine u njihovoj mobilnoj verziji, razgovori putem poruka itd.), A odavde potičemo proizvođače da standardiziraju veličinu zaslona ulaznih mobilnih uređaja prema univerzalnijoj mjeri kao što je, na primjer, pet inča. Ono što nema puno smisla je da, da biste kupili mobitel početne razine, morate proći kroz mali zaslon.
Od šest telefona koji su spomenuli početak ovog članka (Moto E, Blade L2, G620S, Galaxy Core 2, Xperia M2 i G2 Mini), samo dva imaju zaslon veličine pet inča (Blade L2 od ZTE i penjati G620s za Huawei). A, ako odemo na još jeftinije mobitele, neobična stvar je da pronađemo zaslon koji prelazi četiri inča.
Za sada, ako želimo ekran nešto veći nego inače, ne preostaje nam drugo nego proračun rastezati na 250 eura.
2. Unutarnji kapacitet za pohranu
Ne, koliko god tvrtke inzistirale na tvrdnjama drugačije, ni 4 ni 8 GigaBytesa nisu dovoljne za početni pametni telefon. Pod pretpostavkom da korisnik ima na raspolaganju polovicu kapaciteta oglašenog na mobitelu (to smo objasnili u njegovo vrijeme i protiv toga se ne može učiniti ništa), popunjava se 2 ili 4 GigaBite interne memorije pitanje je dana, a korisnik koji kupi početni mobitel obično na kraju požali zbog svoje odluke nakon nekoliko dana korištenja.
Ali, u tom se trenutku pojavljuju proizvođači i podsjećaju nas da ovi pristupačni telefoni gotovo uvijek imaju utor za vanjske microSD memorijske kartice. I istina je, jer je vrlo rijetko pronaći početni mobitel koji ne dopušta proširenje memorije. Ali, da budem iskren, pitanje koje bi se proizvođači morali postaviti jest… koliko niskorazrednih mobilnih korisnika zna kako prenijeti sve programe na vanjsku memorijsku karticu ? I ne samo to, već… koliko jeftinih telefona dolazi standardno s verzijom Android operativnog sustava koja je dovoljno ažurirana da ima potpunu slobodu kada je riječ o premještanju aplikacija na microSD ?
3. Slojevi personalizacije
Možemo razumjeti da vodeći modeli poput Samsung Galaxy S6, LG G4 ili HTC One M9 uključuju prilagođena sučelja sa slojevima svakog proizvođača, jer je to zaštitno obilježje koje pomaže dati taj osobni pečat mobitelima koji se natječu u sektorska elita. Možemo čak razumjeti da mobiteli srednje klase uključuju slojeve personalizacije, jer je to vrlo ujednačen sektor u kojem tvrtke moraju tražiti bilo koji aspekt kako bi se izdvojile od svoje konkurencije. Ali, koja je svrha mobitela početne razine koji uključuju slojeve personalizacije ?
Slojevi personalizacije na jeftinijim mobilnim uređajima samo pogoršavaju korisničko iskustvo. U jeftinom mobitelu nema smisla prisiljavati korisnika da prođe kroz sloj personalizacije koji u tim rasponima ne pruža nikakav stvarno koristan dodatak. Čista verzija Androida više je nego dovoljna za svakog korisnika koji traži pristupačan telefon, jer ima sve osnovne funkcije koje se mogu zatražiti od mobitela (od alarma do kalendara, kroz sve funkcije sustava Android koji radi).
Ukratko, početni mobitel bez sloja za personalizaciju (ili sa lakšim slojem) vjerojatno bi bio fluidniji, imao bi veće šanse za primanje ažuriranja u budućnosti i, ukratko, pružio bi puno duži životni vijek. A da ne spominjemo interni prostor za pohranu koji bi se uštedio smanjenjem težine sloja za personalizaciju.
